METODE I TEHNIKE
U privatnoj psihoterapijskoj ordinaciji i savjetovalištu se obično primjenjuje više različitih teoretskih i praktičnih pristupa, ovisno o vrsti tegoba koje klijenti donose i ovisno o rezultatima koji se očekuju.
U savjetovanju, kada su u pitanju partnerski odnosi, obiteljski problemi ili općenito, poteškoće u prilagodbi ili međuljudski odnosi rado koristim Transakcijsku analizu koju je kroz pedesete i šezdesete godine dvadesetog stoljeća razvio Eric Bernstein, poznatiji kao Eric Berne, zajedno sa određenim brojem kolega i prijatelja kroz San Francisco TA seminare. Budući da se radi o analizi komunikacije (akcija koje poduzima jedna osoba i povratnih akcija koje poduzimaju sugovornici, te se onda odvija organizirana sekvenca koja ima stanoviti tok i ishode) pogodna je za analizu načina na koji osoba doživljava svijet oko sebe i shodno tome, ponaša se na određeni način, teži određenoj vrsti odnosa i time, svjesno ili nesvjesno, određuje i svoju sudbinu i način na koji će proživjeti život, sretno ili nesretno, lako ili teško, u skladu sa okolinom ili u sukobu sa ostalima …
Osim Transakcijske analize jasno je da sam kroz godine prihvaćao i razne druge ideje i uticaje (iz Gestalt psihologije i terapije, humanističke psihologije, self psihologije Carla Rodgersa i drugih zanimljivih autora ili praktičara).
U radu sa djecom i mladima dobre rezultate daju tehnike i pristupi iz psihodramskih metoda, terapije kroz igru ili glumljenje uloga (role play) kao pristup. Realitetna terapijska metoda je također upotrebljiva, kad je u pitanju školski neuspjeh ili tegobe u kontaktu sa okolinom.
Sticaj je okolnosti da najviše klijenata dolazi terapeutu kad se pojave jaki strahovi, koji nekad izazivaju panična stanja, i svakodnevni život je jako promijenjen. Pokazalo se kroz iskustvo da najbolje rezultate daje kombinacija pristupa kroz autogeni trening i hipnoterapijske tehnike. Večina ljudi je podozriva prema direktivnoj hipnozi tako da je lakše i bolje koristiti nedirektivne metode (gdje ne postoji jaki trans sa prepuštanjem kontrole terapeutu), a ipak se postižu potrebne i prihvatljive promjene u doživljavanju i ponašanju. Posebni dio unutar te grupe klijenata su oni kod kojih je naglasak na jakim psihosomatskim reakcijama (lupanje srca, poteškoće s disanjem, glavobolje, vrtoglavice, probavne smetnje… ). Obično u tretman dolaze nakon što su već obavili niz zdravstvenih pretraga kod liječnika i nisu tako riješili problem. U pristupu koji koristim podrazumijeva se da su njihovi obrambeni mehanizmi toliko jaki da skoro da nema smisla tumačiti im da se radi o psihološkom, emocionalnom problemu. Jednostavnije je koristiti hipnozu ili neke kognitivno bihejvioralne metode (naprosto im pomoći da uvježbaju neka nova ponašanja ili na bolji način postupaju u kriznim situacijama, neovisno o tome da li razumiju bit svog problema ili ne).
Kognitivno behavioralna (ili bihejvioralna) metoda, hrvatski rečeno, podrazumijeva uvođenje novog razumijevanja i uvježbavanje boljeg, efikasnijeg ponašanja (na primjer kod fobija ili nametljivih misli ili prisilnih ponašanja s kojima se osoba ne može sama nositi).
Najradije, kad dobijem priliku, predlažem načine koji proizilaze iz prvih savjetodavnih i psihoterapijskih pristupa koje su osmislili Freud, Adler i Jung. Psihoanaliza je kao metoda uspostavljena pred sto godina i neki bi rekli da je u međuvremenu zastarjela, ali meni se čini da ono što je bilo ispravno postavljeno od početka ne može zastarjeti ili izaći iz mode, eventualno može se reći da su mnogi terapeuti kroz proteklih sto godina doprinosili i mijenjali detalje, u skladu sa svojim potrebama ili okolnostima i situacijama, ali osnovna ideja je i dalje ista i ne treba se mijenjati.
Za kraj u redu je da navedem i pokušaje rješavanja psihoneurotskih tegoba uz pomoć brain machine (aparata koji inducira poželjnu elektomagnetsku aktivnost mozga), iako morama priznati da se pokazalo korisnim samo kao pomoćna metoda i to prvenstveno kod stanovitih oblika depresije, posebno abulije (nedostatka volje). Slično je i sa terapijom slabim strujama (TENS i slični aparati), koje daju ograničene rezultate kad su u pitanju pseudoneurološke smetnje (narodski rečeno slabi živci) ili kad dolaze klijenti sa kojima je zbog nekih razloga verbalna komunikacija ograničena ili nisu kao osobe sklone otvorenom razgovoru i sugestijama.